Eva i Novi Zeland

Moj savjet je svima da prvo probaju na sve načine sami si iz Hrvatske naći posao, bez angažiranja agencija za zapošljavanje
i bez dolaska ovdje na rizik i s turističkom vizom, predaleko je to i preskupo.
Jednostavno treba sjesti, srediti životopis na engleskom jeziku i pismo zamolbe, nekoliko preporuka, od poslodavaca ili profesora s fakulteta
ili iz srednjih škola, diplome raznih tečajeva, ako ih imate i krenuti slati firmama i na oglase za posao.
Kada se to sve iscrpi, a nema pozitivnog odgovora, onda se ide na angažiranje tih agencija, ako se to uopće i bude moglo napraviti
jer neće one uzeti sve klijente, to sam već prošla pa znam, ili se ide na taj rizik da se dođe tu s turističkom vizom i onda traži
posao...

Lovro,
oprosti što tako kasno odgovaram, ali eto tako se dogodilo.
Evo nešto da kažem samo o tom famoznom liječničkom pregledu.
Liječnički radiš u instituciji u kojoj ti imigracija pošalje da ideš, odnosno meni je ona agencija koja mi je našla
posao poslala popis institucija gdje to mogu napraviti. Ja sam svoje radila u Zagrebu.
No, prvo se trebaš naručiti i dogovoriti preko IOM-a u Radničkoj (International Organization for Migrations).
Nisu baš dobro organizirani i morala sam čekati rezltate duže nego je bilo dogovoreno i zivkati više puta, ali dobro, odradili su svoje u
skladu s hrvatskim standardima pa što možeš drugo i očekivati.
Platila sam ukupno nekih 1.500 kn, 1.200 kn pregled plus dodatno 300 kn za krvnu analizu što se bolesti tiče (za tih 300 kuna mi nisu ni rekli da ću morati dodatno platiti, iako sam pitala dva ili tri puta da li je to sve što trebam platiti, tih 1.200 kn, dakle, kako sam i rekla, hrvatski standardi obavljanja posla...)
IOM ti dogovori termin i kažu ti gdje trebaš doći, čekala sam nekih 10 dana od dana kada sam nazvala do prvog slobodnog termina.
Nije strašno, ali opet....Dođeš tamo, doktor/doktorica te primi, sve zavisi tko i onda slijedi klasični sistematski pregled s vađenjem krvi i onda
ideš na rendgen pluća jer i to moraš slati zajedno s liječničkim. Na liječnički dođeš s osobnom, putovnicom, dvije slike čini mi se i s formularima
koje ti imigracija pošalje jer to doktor mora ispuniti na engleskom. Kažu ti da ne jedeš ništa prije zbog vađenja krvi...Traje sve ukupno dosta, zavisi koliko čekaš...
Onda kada je sve gotovo, zovu te i odeš u Radničku u IOM podignuti papire i to sve šalješ zajedno s papirima za vizu. Naravno, njima ostaje
jedna kopija, ovima u IOM-u i naravno ako je sve u redu, ako nešto nije u redu s krvnom analizom ili bilo što, doktorica te zove i onda to riješavaš, liječiš se, ponavljaš analizu ili što već i naravno ponovno plaćaš, kao i sve drugo....
Eto, meni je to tako prošlo, nije bilo sjajno, bilo je dosta grešaka sa strane administracije, ali na kraju je sve dobro ipak prošlo i onda sve zavisi koja je viza u pitanju, imigracija ti kaže koliko ti taj liječnički vrijedi, minimalno 12 mjeseci, a može i 3 godine čak.
Meni su sad rekli da moj vrijedi do siječnja 2015. godine, što je odlično, ne moram raditi novi ove godine kada ću se prijavljivati za stalno
prebivalište....Tu je puno skuplje to sve, tako da je što se cijene tiče, bolje ga napraviti kod nas, bez obzira na sve probleme i što prolaziš jer tu je
duplo skuplje, ako ne i više...
Eto, toliko o liječničkom, nadam se da sam spomenula sve potrebno, ako nešto nisam, samo pitajte, tu sam...:)
Hvala!!!!! :)

Sara,
čeka se minimalno mjesec dana za turističku vizu, možda može biti gotova i prije, ali sumnjam, tako da taj put i sve sigurno trebaš
planirati puno mjeseci prije i moj ti je savjet da na manje od 3 mjeseca niti ne dolaziš jer nećeš uspjeti napraviti sve što želiš, a i put je dugačak i preskup da bi dolazila na kraće vrijeme od toga...
Što se tiče engleskog, kao turist nemaju nikakve uvjete da trebaš znati engleski i dobro je da barem nešto znaš tek toliko da se možeš
snalaziti, a ostatak ćeš naučiti tu vrlo brzo, to ne brini, za 3 mjeseca već to bude na zavidnoj razini...

Micro,
hvala ti na lijepim riječima i na pitanjima, drago mi je da ti se sviđaju moje slike, ima toga još hrpa.....:)
Društvo imam i to puno njih iz cijelog svijeta, što s prvog posla, pa s drugog i sad iz ove treće vinarije i svi
su super, stvarno. Ljudi odsvuda, Italija, Brazil, Irska, Češka, Španjolska, Indija, Engleska i domaći isto - Kiwiji, a upoznala
sam dosta ljudi i ovako samo što ideš van i u grad i putovanja i to.
Jako se puno tu ljudi druže i stalno se nekuda ide i nešto radi zajedno, nema to vikenda da se ostaje doma i nešto
tako, jako je zabavno i ima hrpa toga za vidjeti i putovati, ni ne stigneš sve to obilaziti.
Stekla sam tu dosta jako dobrih prijatelja za cijeli život....:)
Novozelanđani su uglavnom jako opušteni ljudi, vrlo pristupačni i dosta ih ima koji su jako radišni, vole se zabavljati i veseliti, ali isto tako znaju kada se radi, ali moram reći da su puno opušteniji nego većina europskih naroda, a sve tu funkcionira jako dobro i zato i mogu biti tako opušteni, ima i nekih bisera naravno ha ha, kao i svugdje, ali ja sam dosada upoznala samo drage i dobre ljude koji su mi uvijek pomogli kada je trebalo i ponosna sam da sam tu i s njima svaki dan....:)
Hvala ti još jednom na pitanjima i na podršci....:)
Evo ti još malo slikica i ljepote odavde....:)

To je Kaikoura, predivan gradić uz samu istočnu obalu, oko 150 km južno od mene.

Sara,
Hrvatska nažalost nije na listi za Working/Holiday vizu za Novi Zeland.
Slovačka je i sve zemlje EU su na listi.

Micro,
oprosti što malo kasnije odgovaram na tvoj post, ali eto, tako se dogodilo, nije me bilo jedno vrijeme i posao i sve i onda vrijeme brzo leti i tako to dođe.
Eto, vidiš malo kako provodim vrijeme na ovih par slikica, malo ronjenje, podvodni ribolov pa malo putovanja brodom i tako.
Onda, kampiranje i putovanje po zapadnoj obali, bilo je predivno...:)

Što se tiče stalnog prebivališta (PR - permanent residency), to ću se prijaviti ove godine negdje u kolovozu. Imam dovoljno bodova za to, stalan posao (ugovor na neodređeno) i tu budem godinu i pola u to vrijeme kada ću aplicirati.
Kada to dobijem, onda je puno lakše sa svime, onda si kao njihov....:)

Što se tiče posla, plaće i režija i stanarine, dovoljno imam plaću za sve i ne moram se ništa brinuti, a to je ono što kod nas je sada
trenutno rijetkost i što svi idu u minuse svaki mjesec jer ne mogu to podmiriti, ja nemam tu s tim nikakvih problema.

Da, naravno da postoji mogućnost da iz Hrvatske dobiješ posao ako apliciraš i šalješ mailove i zamolbe. Trebaš proći sve njihove web stranice
za poslove i dobro srediti svoj životopis na engleskom i zamolbu i krenuti slati. I ne odustajati, to je najbitnije.
Također, sve zavisi koja si struka, možeš slati mailove i direktno u firme koje su tvoje područje, nikada ne znaš koga možda trebaju.
Možda se baš tebi jave. Tu sam i dalje za sva pitanja koja imaš.
Hvala ti!

Lero,
da, predivno je, hvala ti! :)
Da, 12 sati smo u budućnosti, + 12 sati od Hrvatske.
Picton ti je na samom sjeveru Južnog otoka i od Wellingtona, koji je na samom jugu Sjevernog otoka, ima oko 3 sata
vožnje trajektom. Tu vožnju još nisam probala, to budem išla negdje u 3. mjesecu na vikend u Wellington pa ću ići trajektom. Ljudi
kažu da priroda oduzima dah....:)
Tako je, vozi se lijevom stranom i sve je naopako...:)

Sara,
hvala ti na lijepim riječima i na pitanjima i što te zanima to sve. :)
Da, puno je lakše građanima EU dobiti te vize za ovdje, to je Working/Holiday viza na godinu dana koju možeš dobiti,
i za Kanadu se to puno dobiva. Nama iz Hrvatske je puno teže to dobiti i ne znam da li je uopće moguće, da li nam to nude, to se treba raspitati.
Nama je puno lakše dobiti samo turističku vizu pa onda tu doći, naći posao i aplicirati za radnu vizu ili odmah tražiti radnu vizu na osnovu
potpisanog radnog ugovora. Samo, ovo s turističkom vizom i dolaskom ovdje je poprilično riskantno zbog skupoće puta i papira i svega, ali nekada treba i riskirati, ali to samo ako se probaju svi drugi načini ine ide. Nakon toga se ide na rizik i gotovo.
No, ulazimo mi u EU ove godine pa bude valjda lakše onda. Samo sada dolaze problemi što i te zemlje postrožuju uvjete dobivanja vize
zbog općenitog stanja u svijetu, ali nadam se da ne budu jako i da će se i dalje relativno normalnim putem dolaziti do radnih viza. Samo, moram reći, oni sada sve više preferiraju samo visokoobrazovane ljude i s diplomama i fakultetima, druge radne snage, imaju dovoljno.
Eto, nadam se da sam ti barem donekle pomogla u odgovorima, ti si pročitaj moj blog od prije, ima dosta toga na tu temu i moj put dobivanja vize.
Slobodno i dalje šalji pitanja i komentare, hvala ti puno!
Lijep pozdrav ti šaljem u prekrasnu Slovačku s predivnog Novog Zelanda! :)

Predavac,
prvo hvala na brizi i na pitanju i komentaru. :)
Ovi požari su bili dolje na jugu oko Christchurcha, tu kod nas nije bilo ništa, a i to dolje na jugu nije bilo tako strašno.
Nije bilo poginulih, nekim su ljudima kuće izgorile, mislim da 3 i jedno dva skladišta i prostorije nekih firmi, ali vatrogasci su to sve sredili brzo da se ne proširi tako da nije bilo nekih kobnih posljedica.
Tu je sad vruće, ali u granicama normale, kao i naše ljeto, čak i manje vruće, mislim da je najtopliji dan dosada bio 32 stupnja tako da je dobro.
Ali tek je sredina ljeta, budemo vidjeli još dokraja veljače, ali mislim da bude ostalo tako.
Ovo u Australiji je puno gore, to je užasno, vrućine ogromne i požari veliki, sve gori, svaki dan tu slušamo vijesti o tome, a meteorolozi
govore da nema najave za zahladnjenje, ali nadamo se da će i to skoro proći.

Dragi moji,
jako mi je žao što već dugo nisam pisala, ali nije me bilo jedno vrijeme, malo putovala za
blagdane po Južnom otoku pa malo gužva s poslom i sve to, tako da eto malo sam zapostavila vas i blog, ali danas krećem s odgovorima na
komentare koje sam dobila i puno hvala na tome....:).
Obećala sam obraditi temu s liječničkim pregledom za vizu tako da budem i to stavila da si malo pročitate i
s ovih putovanja imam jako puno predivnih slika pa ću staviti nešto da vidite tu ljepotu.
Pozdrav svima!
Eva

Predivna zapadna obala Južnog otoka Novog Zelanda za Božić... :) :)

Agencija me je koštala ukupno nekih 1.500 eura. Od toga je oko 1.300 eura bila njihova usluga,
a nekih 150 eura troškovi vize.

http://www.businessimmigrationnz.com/

Ovo je link za agenciju iz Christchurcha preko koje sam dobila posao.
Puno truda i vremena potrošenog je trebalo da dođem do te agencije. Poslala sam preko 150 zamolbi na razne e-mail adrese
agencija za zapošljavanje stranaca u Australiji i Novom Zelandu dok nisam došla do pozitivnog odgovora ove agencije. To je trajalo mjesecima i noćima i danima.
Procedura je bila takva da sam prvo potpisala ugovor s njima prije nego što su oni meni počeli tražiti posao i nuditi me na tržištu rada.
Toj agenciji godišnje pošalje jako puno ljudi zamolbe, međutim, oni ponude potpisivanje ugovora s njima samo onima za koje su gotovo sigurni
da će im u dogledno vrijeme naći posao.
Dakle, moja precedura je bila takva da sam prvo potpisala ugovor s njima i onda su oni počeli mene nuditi poslodavcima.
Nisu tražili da im platim prije, ali sve je išlo nekako brzo jer nekih 2 tjedna nakon potpisivanja ugovora oni su mi javili da imaju
poslodavca koji mi nudi ugovor na 3 mjeseca. Tada sam im uplatila traženi iznos i počela skupljati svu dokumentaciju za vizu s popisa koji su mi oni poslali. No, moram reći da to traženje posla može trajati i mjesecima ako nema ponuda od strane poslodavaca.
Moja stvar je bila ta da su mi tražili posao u vinarskoj industriji i da je to bilo baš pred sezonu i da ta vinarija kojoj su me ponudili nije popunila sva radna mjesta pa je zato sve išlo tako brzo.
Uz posao, oni su mi sređivali tu prvu vizu, pronašli su mi smještaj i kontakt čovjeka za to i dočekali su me u zrakoplovnoj luci u Christchurchu.
Svi su bili jako ljubazni i jako sam im zahvalna za sve što su napravili za mene.
Na svako pitanje oko papira i svega imali su odgovor i odmah su rješavali problem i sve.
Sljedeće dvije vize (ponovno na 3 mjeseca pa sad ovu novu koju imam na godinu dana) sam rješavala sama s imigracijskim uredom u Christchurchu.
Eto, to je toliko zasada što mi pada napamet oko agencije pa molim da komentirate i pitate ako vam nešto nije jasno ili ako sam zaboravila nešto spomenuti.

Hvala svima na mnogim upitima i komentarima :).
Najviše upita je o agenciji pa će sljedeći post biti o tome.
Lovro, hvala na pitanju oko liječničkog pregleda. To je dosta važno, a potpuno sam zaboravila na to, tako da ću u drugom
postu o tome.
Drago mi je da pitanja stižu čak i iz mog dragog susjednog sela Predavca :). Šaljem veliki pozdrav svim Predavčanima :).
Velika pusa Tajani i Karli!!!! :)

Kad sad malo bolje pogledam, klima je tu slična kao i kod nas, što znači donekle pravilne izmjene godišnjih doba.
Nisam mislila da je tako kad sam došla tu, mislila sam da su veće vrućine i sve kao i u Australiji, ali dosta je to daleko i drugačije je sve, što je i bolje. Po meni je klima fenomenalna.
Ljeta su topla i vruća i zna biti i kišnih dana, što i nije tako loše da se čovjek malo osvježi.
Međutim, temperature budu do 35 stupnjeva, što znači da nema takvih velikih vrućina kao kod nas i sparine nema, sve je relativno blizu obale i uvijek je neki povjetarac, nema takve vlage u zraku. No, moram reći da mi se dosta ljudi žalilo da im je prošlo ljeto bilo užas, jako kišno i bez pravih toplih i vrućih dana, jako loše vrijeme, pa se nadam da im ovo bude bolje. Jako su nesretni zbog toga bili.
Proljeća i jeseni su ok, bude vrlo toplih dana, ali noći su jako hladne, velike su temperaturne razlike između dana i noći. Bilo je nedavno dana
da je bio mraz ujutro i oko nule, a preko dana je bilo i više od 20 stupnjeva. Sad nam je proljeće pravo tu, a ljeto će početi za nekih mjesec, mjesec i pol dana.
Zime budu hladne, ali ne tako kao kod nas, najniže temperature ove zime su bile oko -8 i to je to. Snijega ima, u nizinama baš i ne, padne, ali se ne zadržava dugo, ali u planinama ima puno snijega, ima ga na vrhovima tu oko nas još uvijek i izgleda predivno. U nekim višim predjelima se zadržava čak i duže. Ovo je jedna moja sličica sa snijega ove godine, nisu planine, ali su viši predjeli.
Sve je tu negdje, ali opet ima neke razlike između Južnog i Sjevernog otoka. Recimo, na Sjevernom otoku je više kiše i lošijih dana nego tu dolje, što je i normalno.
Uglavnom, po meni, klima je savršena, ljeta nisu prevruća, a zime nisu prehladne, sve je savršeno umjereno. :)

Evo malo pravog novozelandskog duha :). Baš pričam tu svojoj ekipi da ne mogu vjerovati da sam već toliko dugo tu i da nisam vidjela ono što je glavno obilježje Novog Zelanda - šišanje ovaca :). I konačno prilika u subotu pa sam otišla da i to vidim. :)

Ovo je Picton. Gradić na samom sjeveru Južnog otoka (ja sam na Južnom otoku). Od mene (Renwick) udaljeno nekih pola sata autom. Odavde ide trajekt za glavni grad
Wellington. Predivno je.

Dakle,
moja viza je Essential Skills Work Visa i ovo je dokumentacija koja mi je trebala:

1. PUTOVNICA
Putovnica treba vrijediti barem dvije godine. Dakle, ako ističe prije dvije godine onda se mora vaditi nova putovnica i to je zapravo najbolji početak, vaditi novu putovnicu jer za hrpu papira poslije traže broj putovnice i datum kad ističe.

2. POTVRDA O NEKAŽNJAVANJU
To se vadi u Ministarstvu pravosuđa u Zagrebu u Savskoj. Za to treba kopija osobne iskaznice i 40 kuna biljega. Rade od 9 do 13 h od pon do pet i to se dođe tamo, malo pričeka i u istom danu se dobiva.

3. POTVRDA O PREBIVALIŠTU
To se vadi u MUP-u u gradu u kojem ste prijavljeni. Treba osobna i 40 kn biljega.

4. DOMOVNICA I RODNI LIST
Domovnica može i stara, rodni list treba novi. Ja sam obadvoje izvadila novo za svaki slučaj. To sam u Županiji napravila i platila 25 kn svako.

5. DIPLOMA I PRIJEPIS OCJENA
Diploma fakulteta naravno, tko ju nema onda iz srednje škole matura. također, treba prijepis ocjena s fakulteta. Potvrda o magisteriju tko ju imam, naravno.
Mogu se priložiti i potvrde ako su završeni neki tečajevi za koje se dobije diploma ili nešto što se priznaje. Tečajevi stranih jezika, informatike, itd.

6. UGOVORI O RADU I PREPORUKE
Trebaju ugovori o radu sa svih radnih mjesta koje spominjete u životopisu. Preporuke su jako važne i to je bitno da ih imate s većine radnih mjesta koje spominjete u životopisu. To je poslodavcima ovdje jako važno, bez toga se skoro ne može ništa.....


To je zasada to, tek toliko da znate odkuda krenuti. Možda se je nešto promijenilo, ali to je uglavnom to.
Da, i najbolje je da imate oko 10-15 slika jer to treba i za formular za vizu i za putovnicu i za liječnički čini mi se i tako za dosta stvari pa to uvijek imajte sa sobom.
Liječnički pregled je jedna skroz druga stvar o kojoj ću posebno pisati, kao što sam i o IELTS-u.

Dragi Lovro, puno hvala na komentaru i na pitanju. :)
Točno sam o tome htjela pisati kao sljedeću temu.
Slažem se s tobom da je izvrsno to što sam uspjela i da je to svojevrstan podvig s obzirom na to što sam sve
napravila da dođem tu i da je jako žalosno za našu zemlju da sve više takvih kvalitetnih kadrova odlazi u strane zemlje gdje se naravno
čude da su takvi kvalitetni radnici i obrazovani ljudi bili ili nezaposleni ili na nekim trećim radnim mjestima...
U sljedećem postu krećem s papirologijom...
Još jednom, hvala ti Lovro... :)

Možda je najbolje da počnem prvo s tim jer je to većini ljudi uglavnom najveći problem, položiti IELTS test s dovoljnim brojem bodova.
Dakle, ja imam Essential Skills Work Visa. Za tu vizu sam trebala imati 5 bodova od 9 iz svakog dijela. Test se sastoji od 4 dijela: listening, reading, writing and interview. Ja sam imala oko 7 od 9 iz svakog dijela i ukupno 7 od 9 što je inače izvrsan rezultat. :)
Polaže se u British Councilu u Zagrebu i košta nekih 1.500 kn.
Traje oko 3 sata pismeni i onda je oko 2-3 sata pauza, zavisi koji ste na listi i onda idete na intervju.
Ha ha, moj dolazak na intervju je bio poprilično stresan. Intervju je u Ilici u British Councilu, a ja sam se otišla naći s prijateljicom u Garden Mall, Dubrava što je na drugom kraju grada, i naravno mislila sam nema problema, budemo zvale Cameo, jeftino i za 20 min sam tamo, ali ne, ja zovem njih i prvo se 15 minuta nitko ne javlja, a onda mi kažu da je takva gužva da nemaju slobodnih taksija, ja nisam mogla vjerovati, strava, a bilo je negdje pola sata do testa, zvala, zvala, čekala, ludim, prijateljica me tješi, ja već odustajem od NZ i od svega ha ha i konačno 15 do 3 dođe taksi, a ja u 3 imam intervju, frajer je vozio 150 po gradu da ja stignem i došla sam tamo u 15:02, inače, zvala me žena negdje 5 do 3 da pita jel' ja dolazim ili ne ha ha jer si kao trebao tamo biti 10 minuta ranije. Koji stres, ali to je samo jedan od stresova koje sam imala u tim mjesecima traženja papira i sređivanja vize i svega, ali budete sve čuli...:)
Postoji i pripremni tečaj prije ispita koji traje nekih 2 tjedna čini mi se, ali nisam sigurna koliko košta i održava se ako ima dosta zainteresiranih. Predlažem ga svima koji nisu na ti s engleskim.
Ja sam išla na pripremni tečaj koji je trajao 1 dan i koštao 170 kn, održao se tjedan dana prije ispita čini mi se i bila je subota pa ljudi koji rade uglavnom ne moraju tražiti slobodan dan s posla, barem ne oni koji rade od ponedjeljka do petka. :)
Održavao ga je profesor engleskog, Britanac s Cambridgea, jako mi je puno pomoglo, vodio nas je kroz test, usmjeravao na najvažnije stvari i najčešće greške koje ljudi rade i davao savjete što i kako učiniti. Ja sam prezadovoljna s pomoći koju nam je dao.
Također smo dobili i neke pripremne materijale za vježbu na tom tečaju.
Što se tiče pripremne literature, predlažem svima da posude knjige iz Knjižnica Grada Zagreba jer tamo ima sve. Knjige koje vam ponude u British Councilu da kupite su jednostavno preskupe i mislim da je nepotrebno ih kupovati pošto KGZ ima sve što vam treba, veliki je izbor knjiga za učenje i pripremu, možete ih posuditi van i produživati 3 puta čini mi se.
Također možete mi poslati i mail pa vam mogu dati i link za učenje koji je jako dobar. Online testovi koje sam ja prolazila za vježbu. Odlično! :)
Test vrijedi u cijelom svijetu i najrašireniji je i najpriznatiji pa vam svakako može koristiti i kod nas, a ne samo ako idete van, recimo ako se planirate zaposliti u stranoj firmi kod nas. Uvijek će biti veliki plus u životopisu.
Eto, to je toliko zasada što mi pada na pamet da mogu pisati o IELTS-u...
Tu sam ako imate dodatnih pitanja.

Evo mene opet nakon nekoliko dana...:)
Drago mi je što moj blog već ima rezultata nakon nekoliko dana i da sam dobila uglavnom pozitivne odgovore i razmišljanja...
To mi daje jako puno volje da pišem često na blog i da svima odgovaram na komentare, mailove i ostalo..:)
Pa eto onda, krećem s tim...:)

Moj mail koji je također otvoren svima za sva pitanja je:
evapemper(a)gmail.com

Hvala!

Znam, da je ovo duga priča :), ali to je samo tako prvo da vidite o čemu se tu zapravo radi, sve dalje bude vrlo kratko i slatko, obećajem :).
Puno korisnih informacija i svega što vas zanima...
Eto hvala unaprijed na svim komentarima i pitanjima! :)

Evo mene opet!
Ovo što je slijedi je moja priča objavljena u Bjelovarskom listu pa se nadam da ćete tu steći dojam o tome kako sam ja zapravo
završila tu gdje sam sada i zašto....


OD KLOKOČEVCA DO NOVOG ZELANDA

Zovem se Eva Pemper i rođena sam u Bjelovaru 10. listopada 1982. godine. U Klokočevcu sam pohađala prva 4 razreda osnovne škole jer sam i tamo živjela, a nakon toga sam sljedeća 4 razreda završila u 2. O. Š. u Bjelovaru. Zbog želje za nastavkom školovanja i nakon srednje škole, upisala sam Opću gimnaziju u Bjelovaru koju sam završila vrlo uspješno s odličnim uspjehom i onda sam se odlučila za upis Agronomskog fakulteta u Zagrebu iz razloga nastavka obiteljske tradicije proizvodnje kupinovog vina te sam iz tog razloga na 3. godini fakulteta i odabrala smjer VVV (voćarstvo, vinarstvo i vinogradarstvo).
Tijekom fakulteta živjela sam u Zagrebu i nakon 9 odslušanih semestara, apsolvent sam bila vrlo kratko, nekih 6 mjeseci nakon čega sam vrlo brzo i diplomirala. Tema mog diplomskog rada je bio ekološki uzgoj jagoda na plantaži u Horvatima.
Tijekom studija bila sam mišljenja kako neću imati problema sa zaposlenjem s obzirom da bi Hrvatska trebala imati potrebu za agronomskom strukom. Međutim, ipak nije bilo tako.
Bacila sam se na traženje posla i to je bilo to. U sve 4 godine mog života u Hrvatskoj nakon diplome dosada svi poslovi koje sam radila bili su vezani uz struku, međutim, sve je to bilo nešto što ne funkcionira kako treba. Ili su to bili propali projekti gdje su glavni i odgovorni nakon nekoliko mjeseci mog truda i rada u tim firmama odlučili da ipak ne može taj projekt opstati jer su novci koji su dobiveni ne zna se gdje i dalje se ne može. Neću zanemariti činjenicu da sam u jednoj firmi tako radila 6 mjeseci bez plaće i nisam još uvijek ništa dobila, a u drugoj sam radila prvih 6 mjeseci s plaćom i sve je bilo odlično, a nakon toga 3 mjeseca bez plaće. Za to vrijeme sam živjela u Zagrebu i jednostavno nisam više mogla da ne radim bez kune jer život košta, a nitko te od njih ne pita da li ti imaš kako doći na posao i sa čime si kupiti ručak taj dan na poslu s obzirom da ti ne isplaćuju plaću i još očekuju od tebe da odradiš sve svoje zadatke kako treba, u rokovima i da ne ispituješ puno. Mislim, stvarno, za to nemam komentara. U sve te 4 godine rada po tim firmama paralelno sam konstantno tražila posao po internetu na stranicama koje imaju oglase za posao, po Narodnim novinama i ostalim medijima koji oglašavaju takvu vrstu oglasa. Činjenicu da sam cijelo to vrijeme radila za mizernu plaću i da su ljudi bez srednje škole na nekim poslovima zarađivali više od mene neću niti spominjati. U svoje sam školovanje uložila toliko tisuća kuna da bi mi s tom plaćom trebalo nekih 6 godina da vratim uloženo da bih tek onda mogla početi zarađivati, znači kada?! S nekih 35 ha ha ha, sada mi je to već presmiješno i poprilično tragikomično…
Vrlo je važno spomenuti da sam se uz te poslove stalno i obrazovala, kao npr. tečajevi stranih jezika, razni tečajevi informatike na internetu i sve ostalo što ide uz to, kako bih bila sigurna da imam tim poslodavcima što ponuditi. Čak sam za vrijeme fakulteta i sama isfinancirala 2 mjeseca stručne prakse u Antalyi (Turska). Tamo sam u vrlo uglednom Institutu za šumarstvo, ekologiju i tlo radila u laboratoriju na eksperimentima vezanim uz tlo plus još dosta terenskog posla. Sa mnom su tamo bili vrlo zadovoljni i za to posjedujem i preporuku od direktora tog Instituta. To je uvijek zapelo za oko mnogim poslodavcima, ali nitko to nije baš vrednovao previše. Dakle, imala sam i to što dosta kolega s mog fakulteta nije imalo u svom životopisu, ali ako to nije previše zainteresiralo niti moj fakultet da me u tome poprate ili da se barem interesiraju što sam tamo radila, da prenesem nešto budućim generacijama, onda ne mogu očekivati niti da bi to zainteresiralo poslodavce.
Vraćam se dalje na činjenicu stalnog traženja posla i slanja zamolbi i životopisa. Ne mogu ni sama nabrojati na koliko sam adresa poslala svoj životopis i zamolbu za posao, to je vjerojatno troznamenkasti broj. Rezultati su uglavnom bili takvi da ili nije bilo uopće odgovora na moju zamolbu, što je bio i najčešći slučaj, ili je odgovor bio nešto u stilu, zahvaljujemo vam što ste nam se javili, međutim, trenutno nemamo potrebu za vašim kadrom ili da je mjesto već popunjeno. Ako sam dobila odgovor da dođem na testiranje to je u većini slučajeva bilo nešto što se već znalo tko će dobiti taj posao što je samo bilo vrlo ponižavajuće za nas koji smo tamo dolazili i trošili novac kako bismo doputovali na mjesto testiranja. Na te sve dolaske na testiranja, na ovjeru hrpe papira, vađenje dokumenata i poštarine sam sigurno u periodu od 4 godine potrošila 2 prosječne hrvatske plaće koje ironično nisam imala gdje zaraditi.
Nema Ministarstva u Hrvatskoj ili neke druge ustanove koja ima veze s poljoprivredom ili veće firme, tipa „Agrokor“ kojima ja nisam poslala svoju zamolbu za posao ili se javila na oglas kada bi ga objavili. U Ministarstvu poljoprivrede i Agenciji za plaćanja u poljoprivredi sam više puta bila na razgovorima, ulazila u uže krugove, prolazila sve moguće testove, od testa inteligencije, znanja, opće kulture, engleskog i svega toga, dolazila do zadnjih ljudi koji su ostajali za intervjue, slušala riječi Vi ste baš super, dosta toga znate, zadovoljni smo s vama, bit ćete uspješni, bla bla bla, i onda na kraju ništa od toga (samo da spomenem da 90 % zaposlenika tih institucija ne bi znali riješiti taj test za koji oni očekuju da ga ja znam kako bih se tamo zaposlila, pa to je sramota…) jer Eva nema taticu i mamicu u politici ili na nekim drugim pozicijama koji bi mi mogli srediti posao, ali neki drugi ljudi imaju i to je uglavnom završavalo još jednim pismom tipa hvala, javite se opet, koje je završavalo u mojoj ladici s ostalim takvim pismima, ali u toj ladici više nakon nekog vremena nije bilo mjesta i to je bila ta kap koja je prelila čašu….
Počela sam misliti već da nešto sa mnom nije u redu pa sam čak otišla u Hrvatsku Mensu i platila testiranje da vidim o čemu se radi pa kad su mi stigli rezultati, imala sam što i vidjeti, ne da sa mnom nešto nije u redu nego sam ostvarila zavidne rezultate. Dakle, ipak nešto sa sustavom ne funkcionira koji ne želi mlade i obrazovane ljude, koji želi nekoga s kime će moći manipulirati nekoga za koga će mu netko reći da ga mora zaposliti. Mislim da je takav način razmišljanja i trenutni rezultat stanja u Hrvatskoj kojeg sada mogu čitati samo na vijestima…
Prije svega vrlo je važno da spomenem da ja obožavam Hrvatsku i da je to jedino mjesto na svijetu gdje ja želim živjeti i osnovati obitelj, ali sam shvatila i odlučila da negdje drugdje moram otići zaraditi novac da bih u Hrvatskoj mogla dobro i kvalitetno živjeti i nastaviti svoju obiteljsku proizvodnju što mi je i jedini cilj cijelog mog života jer to je ono što ja istinski želim u životu raditi. Ja sam neopisivo žalosna što sam morala otići i što nisam u svojoj domovini mogla ostvariti ono što sam oduvijek sanjala…
Počela sam s potragom, gdje drugdje nego na internetu, za nekom zemljom gdje bih to mogla ostvariti. Prvi mi je izbor bio Australija, međutim nakon nekoliko mjeseci kopanja, traženja i slanja zamolbi, istraživanja mogućnosti za vizom vidjela sam da je to poprilično teško i gotovo nemoguće, ali nisam odustala i onda sam naišla na ponude za vize za Novi Zeland. Prebacila sam se na potragu za tim i nakon dosta traženja i svega našla sam agenciju na Novom Zelandu koja zapošljava imigrante i koja mi je ponudila da s njima potpišem Ugovor i da mi pronađu posao. To je trajalo vrlo kratko jer s mojim životopisom su nakon prvog slanja mojih papira jednoj vinariji u pokrajini Marlborough dobili pozitivni odgovor i ponuda za mene da dođem raditi i to je bilo to. Dakle, to je bila potvrda da ipak nije u meni problem i mom obrazovanju i znanju… Javili su mi i ja sam počela s prikupljanjem papira i slanje svega u London za odobrenje vize. Viza je bila odobrena i ja sam shvatila da je stvarno idem. Dotada u svemu tom traženju i rješavanju svih silnih papira što je izgledalo kao nemoguća misija nisam imala vremena sjesti i razmisliti da ja stvarno odlazim i da je sve riješeno.
Ta sva potraga i rješavanje papira, polaganje engleskog jezika u British Councilu u Zagrebu, liječnički pregledi i svi ostali silni papiri, to je sve trajalo više od pola godine i koštalo je dosta… Niti jedan trenutak nisam htjela odustati, nego sam jednostavno negdje tamo daleko znala da postoji nada i da će se taj sav trud isplatiti i tako je na kraju i bilo. Da nije bilo moje obitelji koja me u tome podržavala i financijski, a još važnije emocionalno, ne bih to nikada ostvarila i uz to sve mogu samo njima zahvaliti što sam sada ovdje i nikome drugome… Neopisivo veliko vam hvala….
Dobila sam Ugovor s početkom rada 19.3. 2012. godine i kupila kartu. 15.3. sam doputovala na Novi Zeland. Nakon 2 dana putovanja i prijeđenih više od 18.000 km ja sam stvarno bila tu i to je bilo to, početak mog novog života i novih pobjeda koje će mi u životu samo donijeti dobro i osiguranje boljeg života kad se vratim u Hrvatsku.
Sve sa čime sam se u ovih mojih prvih mjesec dana života susrela ovdje na Novom Zelandu (Renwick) je predobro. Ljudi su fenomenalni, pristupačni, dragi, ljubazni, timski rad je ono što se najviše cijeni i svi će ti pomoći kad god to treba. S poslom sam prezadovoljna, razina tehnologije i proizvodnje je na vrhuncu i ovdje ću puno naučiti, onoliko što nisam nikada ni sanjala. Mogućnost za napredovanjem je velika, jako se cijeni trud i rad i to ti nitko ne može ovdje oduzeti. Prirodne ljepote od onoga što sam uspjela posjetiti su nadnaravne, ovo je zaista raj na zemlji i to nitko tko god je bio ovdje ne može osporiti. Nostalgija za obitelji i domom je naravno prisutna, ali s obzirom na to što se dosta radi, od 9 do 12 sati na dan trenutno jer traje berba grožđa, nemam puno vremena za plakanjem i razmišljanjem o Hrvatskoj što je i dobro jer će ta kriza proći. Imam vizu na 2 godine koju trebam produživati s radnim ugovorima, što neće biti nikakav problem, ako odlučim ostati ovdje, ali vidjet ćemo….
Sretna sam i našla sam se ovdje i sada mogu samo tim svim firmama i institucijama u Hrvatskoj samo zahvaliti što me nisu zaposlili jer ja sad ovdje uživam, napredujem i sve i plus toga radim za puno veće plaće nego što bi mi oni ikada dali i nego što oni u odborima i na visokim mjestima i imaju….. J J A to će mi omogućiti da kad se vratim pokrenem svoju proizvodnju i radim ono što volim i u čemu uživam, što da sam ostala u Hrvatskoj se nikada ne bi moglo ostvariti….
Obožavam Hrvatsku i svoju obitelj, ali za bolji život tamo, moram to nažalost osigurati negdje drugdje……